Zašto je rad sa decom krajnji izazov studenata medicine?
Ako slučajno upitate nekog pedijatra zbog čega se odlučio da specijalizira upravo to oblast, gotovo je sigurno da će vam odgovoriti da su deca najiskreniji pacijenti. Sa njima tačno zna kako da komunicira, te nema bojazni kao sa starijima, jer je sasvim dovoljno da detetu pristupi iskreno i da bude u potpunosti prihvaćen kako treba, kao i svi njegovi saveti.
Zašto je rad sa decom krajnji izazov studenata medicine?
Naravno da ima i onih medicinskih stručnjaka koji nemaju takvo mišljenje o radu sa decom, ali iz brojnih studija koje su sprovedene se može zaključiti da većina njih upravo rad sa decom vidi kao krajnji izazov svog posla.
Ispitanici su saglasni u tome da su deca najiskreniji pacijenti, a poseban izazov je što svaki medicinski stručnjak treba da pronađe najbolji način da detetu priđe. Upravo zato je oblast pedijatrije brojnim studentima najinteresantnija, jer obavljanjem svog posla doprinose i boljem kvalitetu života mlađe populacije.
Kada su ih upitali zašto je rad sa decom krajnji izazov studenata medicine, mnogi od njih su naveli upravo te razloge, ali i činjenicu da moraju da rade na sebi, kako bi pronašli put do svakog pacijenta. A to se naročito odnosi na one medicinske stručnjake koji su se specijalizovali za dečiju psihologiju, na primer, te tako nastoje da mališanima pomognu da prevaziđu brojne prepreke u odrastanju.
Ne samo da se ti medicinski radnici osećaju zadovoljnije, jer su uspeli da pronađu put do svakog svog malog pacijenta, već i za to što su im pomogli da prevaziđu određene teškoće u tom životnom dobu.
Vrlo često se događa da se dečiji psiholozi vežu za svoje pacijente, te da i kasnije ostanu u kontaktu sa njima. A sve to su velike prednosti bavljenja ovim zanimanjem, tako da su i mnogi stručnjaci koji su učestvovali u anketi, na pitanje zbog čega su se odlučili upravo za rad sa mladim pacijentima, baš to i naveli kao pravu moralnu satisfakciju.
Sve navedeno naravno ne znači ni u kom slučaju da lekari koji se odluče za rad sa starijim pacijentima nemaju takvu vrstu satisfakcije, ali se to nekako smatra uobičajenim.
Naravno da kao i svaka profesija, tako i ova koja podrazumeva lečenje dece, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu ima i svoje mane. A ispitanici kao glavni nedostatak navode one situacije, koje su im naročito bolne, a kada nisu uspeli iz nekog razloga da pomognu svojim pacijentima. Ipak, sve to ih nije navelo da prestanu da se bave ovim poslom, već naprotiv. Upravo to ih je nateralo da rade mnogo više na poboljšanju svojih veština, kako bi svakom svom sledećem pacijentu mogli da izađu u susret, te da mu pomognu da reši određeni problem sa psihološkog aspekta ili, pak da mu pomognu da se izleči u fizičkom smislu.
Bilo kako bilo, stručnjaci koji su specijalizovani za rad sa decom se nisu pokajali što su baš tu oblast specijalizirali, jer im je donela mnogo toga dobrog.